Tugovanje i prekid veze

Datum objave: 05.06.2014Datum zadnje izmjene: 05.06.2014
Prije dvije godine upoznala sam sadašnjeg dečka (32 godine) i od tada smo u vezi koju održavamo na daljinu. Mislim da smo puno toga prošli skupa, puno ljubavi i truda uložili u vezu s obzirom na sve okolnosti i udaljenost, ali neke stvari ne funkcioniraju. Na početku veze obećao mi je da neće odugovlačiti s vezom,  nego da želi zajednički život, obitelj, brak. Pojavili su se problemi kad je on shvatio da mu je život u velikom gradu nezamisliv, a ja se pak s druge strane nisam snašla u njegovoj sredini i strah me otići u manje mjesto gdje su mogućnosti vrlo skučene.  U gradu bi nam stambeno pitanje bilo riješeno, ali njemu to nije dovoljno. MIslila sam da će se ukoliko me voli potruditi i doći živjeti sa mnom jer sam ja uz sve probleme bila spermna zbog njega sve napustiti, ali je na kraju sve to odbio. Borim se i  s nezaposlenošću, dobivam samo poslove na određeno vrijeme, tako da ne mogu tražiti da on napusti svoj posao. Znam da će na kraju on biti taj koji će htjeti izaći iz svega toga, već je to pokušao napraviti, ali sam ga spriječila. Ne znam kako ću podnjeti taj prekid. Jedina utjeha su mi suze. Razmišljala sam da bi možda trebala početi volontirati negdje i pomagati drugima da skrenem misli, ali kako ja mogu pomoći nekome kad ni sama sebi ne znam pomoći. Trebam pomoć kako barem smanjiti bol. Može li se išta učiniti da se osjećam bolje?

MA-LOO, 26 godina

 

Veze na daljinu često imaju svoje teškoće, posebice jer je teško naći način za boravkom na istom mjestu da oba partnera s time budu zadovoljna. Moguće je da jedan partner napravi ustupak i onda da cijeli život postavlja pitanje što bi bilo da ga nije napravio, traži da druga strana stalno nadoknađuje taj ustupak i slično, što definitivno smanjuje zadovoljstvo oba partnera u tom odnosu.

Na temelju Vašeg pitanja, meni se čini da Vi doživljavate da je veza u kojoj joj uvijek jeste, već gotova. Osjećam Vašu jaku bol, tugu i veliki osjećaj bespomoćnosti i bezizlaznosti iz situacije koja Vas boli. Stvarno je teško biti ovako u vezi, a znati da ona u biti nema budućnost. Drago mi je čuti da ste na toj razini iskreni sa sobom i mislim da bi bilo vrlo važno da o svemu razgovarate s partnerom. Za početak si uzmite vremena koliko Vam je potrebno. Napišite na papir sva pitanja koja su Vam u glavi, sve razloge zašto biste željeli da veza oživi i da ostanete zajedno i one druge, da veza nema budućnosti za vas oboje. Razgovarajte s partnerom iskreno i otovreno. Budite u kontaktu sa svojim “sebičnim” razlozima, kako ih Vi nazivate, zašto želite da ostane uz Vas. Možete mu to slobodno i reći te zajednički dogovoriti što i kako dalje. Taj razgovor neće biti lagan i bit će vjerojatno pun raznih emocija i to je sasvim normalno.

Proces prekida nekog odnosa, posebice dugotrajnog kao što je Vaš, ustvari je proces tugovanja koji ima određene faze i važno je kroz te faze proći. Uzeti si vremena i biti blag prema sebi, plakati, biti tužan, imati razne misli. To je sve sastavni dio tugovanja. Kada prođe ovaj prvi dio, koji je ujedno i najteži, tuga će postati manja i lakše podnošljiva. Moći ćete razmišljati o tome što ste dobili tim odnosom, što ste naučili o sebi, svojim potrebama, očekivanjima, o drugima i slično. Sada Vam može biti lakše ako se okupirate nekim poslom, okružite se ljudima. Možete volontirati na razne načine, bez obzira što ne znate kako pomoći sebi, tu se radi o sasvim drugačijoj vrsti pomoći i podrške. Okupiranje misli nekim drugim temama može pomoći na način da Vam bude lakše, da se osjećate korisno, da Vam nije sve tako crno i loše, da si podignete razinu energije i slično. Ipak, važno je da svaki dan dođete u kontakt sa svojom tugom i boli, da ne bježite od tih misli stalno. Teško je biti s osjećajem bespomoćnosti, ipak, emocije ne možemo izabrati i važno je prizanti ih kako god teške bile, biti s njima, dopsutiti im da izađu kroz suze, priču o njima, traženje podrške i pomoći drugih osoba. Pomoć stručne osobe u ovakvim situacijam može puno pomoći i olakšati proces tugovanja te ako ste u mogućnosti, uključite se u psihološko savjetovanje. Okružite se bliskim ljudima koji će vam pružiti podršku, razumijevanje, rame za plakanje, zagrljaj, utjehu.

Svaki gubitak je težak i puno nam znači, neovisno radi li se o gubitku dragog predmeta, rastanku, smrti bliske osobe. Emocije koje prate gubitak “troše” puno naše energije te je važno uzeti si dovoljno vremena za odmor, dovoljno spavati, ne natrpavati se s puno posla i obaveza, izdvojiti vrijeme svaki dan za “teške” emocije, posvetiti se sebi i svojim potrebama, čuvati sebe i brinuti se o sebi.

 

Odgovorila Sunčana Rokvić, magistra psihologije


Foto: Ljepota.ba

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me