Grad u kojem se sve čini mogućim

Datum objave: 24.01.2012Datum zadnje izmjene: 20.02.2012

Grad koji nikad ne spava, kojemu je posvećeno najviše pjesama, filmova, mjuzikala. Grad strašnih tragedija. Grad biznisa i mode. Najfascinantniji grad na svijetu - New York! 

 

Putovanja. Moja duhovna hrana. Odmiču me od svakodnevice i njenih ponekad krutih okvira, omogućuju mi divna iskustva, upoznavanje novih kultura, ljudi i običaja. Ubrajate li se u one koji vole putovanja i koji radije investiraju u nova iskustva na majci nam Zemlji nego u bilo što drugo, sigurno imate i odredišta koja priželjkujete posjetiti.

 

Jedna od mojih željenih destinacija dugo je bio New York. Kao ljubiteljica filmske umjetnosti (pogotovo opusa Woodyja Allena - sjećate li se npr. filma Annie Hall?), često sam „bila“ u New Yorku. Magnetski me privlačila njegova nevjerojatna multikulturalnost, multijezičnost i šarolikost nacija, vjera i boja kože.  Grad koji nikad ne spava. Grad kojemu je posvećeno najviše pjesama, filmova, mjuzikala. Grad tragedije nezapamćenih razmjera 11. rujna 2001. Grad biznisa i mode. I nebodera svih oblika koji se protežu do neba.

 

 

Povratak u studentske dane

 

 

Kada su se početkom prošle godine poklopile razno-razne karte, zasjalo nam je Sunce na obzoru, a prijateljica imenjakinja i ja počele smo pakirati kofere. Izmijenile smo more mailova, čule se n puta dnevno i komunicirale na način koji se može usporediti sa studentskim danima, kada je bilo ključno da se čujemo i dogovorimo neki „pakleni“ izlazak. Istraživale smo karte, planirale što ćemo posjetiti, virtualno šetale muzejima. Prošuljale smo se i po shopping zonama koje vjerojatno malo žena može zaobići. Možete se smijati, ali i danas me prođu trnci kad mi mentalnim poljem prolete stihovi  Start spreading the news....

 

 

Manhattan za šaku bižuterije


Pripremajući se za put i čitajući o gradu i njegovoj povijesti, doznala sam zanimljiv (iz današnje perspektive gotovo bizaran) podatak. Prije nego su se Europljani u većem broju počeli doseljavati, na području današnjeg Manhattana živjeli su Lenape Indijanci. E sad, legenda kaže da su Nizozemci otkupili Manhattan i Staten Island dvadesetih godina 16. stoljeća od Indijanaca, za svjetlucavu bižuteriju vrijednu 24 američka dolara!

 

 

Uz  kraće zadržavanje u Londonu, sletjele smo na aerodrom JFK koji je velik poput omanjeg grada, nakon 11 sati putovanja. Svima koji pomisle „11 sati?!“ poručujem da treba razmišljati isključivo o onome što ih nakon tako dugog leta očekuje na odredištu. Tijekom polusatne vožnje taksijem, objektivno vrlo iscrpljene i pod utjecajem jet laga, bile smo uzbuđene, sretne i, što je najvažnije - spremne za istraživanje Velike jabuke.

 

Motivacija nas uvijek gura još više

 

 

Iako je naš boravak bio kratak, trudile smo se vidjeti što više, sve do granica fizičke izdržljivosti. Upravo je to primjer koliko visoka motivacija i želja mogu „pogurati“. Naš hotel, Excelsior, bio je smješten na rubu Central Parka, a naš mali apartman zapravo vrlo komotan i ugodno uređen. Nakon ustajanja, naspavana prijateljica, a ja kao zombi (to su individualne razlike u djelovanju jet laga) doručkovale bismo u World Caffeu na Columbus Avenue vegetarijanski sendvič ili kolač sa sojom i raznorazim  klicama. I, naravno, pile kavu (kako bi dan počeo bez rituala?). Uživala sam u tim doručcima jer je to bila prilika da se izbrbljamo na način koji nam već dulje nije moguć. Naravno, zbog stila života koji pripada zoni odraslosti, a uključuje i ona mala, najdraža čudovišta. Ali lijepo je bilo prisjetiti se i studentskih dana. Nakon doručka krenule bismo u istraživanje grada. Uz plan, snalaženje po Manhattanu je vrlo nego jednostavno jer se ulice i avenije križaju pod pravim kutom.

 

 

Ne zamjerite mi što se ne sjećam našeg itinerera u dokumentarističkoj maniri - sa svojih putovanja pamtim slike i osjećaje koji su me obuzimali. Tako je, primjerice, vrlo jasna slika dolaska na Times Square, koji sa sumrakom zabliješti punom snagom. Nebrojeno reklama, videozidova na kojima se izmjenjuju raznolike informacije (uključujući i onu da su se nakon šest godina konačno pomirili Barbie i Ken). Čini se da je svaka tvrtka koja ima novca platiti oglašavanje u centru New Yorka - ovdje.

 

 

Nepregledne rijeke ljudi, što domaćih, što radoznalih turista, jure na sve strane. Nitko ne zna koliko zapravo New York ima stanovnika, ali je sigurno da broj prelazi 12 milijuna. Atmosfera na ulicama je posebna. Osjećaj povezanosti s ljudima svih rasa, osjećaj da je sve moguće, da svi imamo jednake šanse. Obožavam taj osjećaj. Kad bismo se umorile nakon prohodanih kilometara, rado smo sjele i promatrale ljude. U jednoj takvoj pauzi, prišla nam je mlađa žena, urednog izgleda i s aktovkom u ruci, i kazala da nam samo želi reći kako nas je lijepo vidjeti, jer izgledamo sretno. Osjećale smo se sigurno, policije ima, ali u nenametljivoj maniri (ipak, nismo se usudile ići u Bronx ili Harlem).

 

 

Samo stotinjak metara dalje započinje čarolija Broadwaya s bezbrojnim kazalištima i predstavama. Chicago, Lion King, Mary Poppins, Ljepotica i zvijer, Spiderman, Fantom iz opere i mnoge druge, od kojih neke igraju i po dvadesetak godina.

 

 

Važan podatak za sve koji namjeravaju poći: na dan predstave, ulaznice se ponekad mogu kupiti i upola cijene na TKTS kiosku na Times Squareu. Prijateljica se žrtvovala i stajala u redu pa smo se dočepale karata za Chicago. Ne mogu reći da sam ljubiteljica mjuzikla, ali sam pasionirana posjetiteljica kazališnih dvorana. Samo ću vam reći da smo nakon izvedbe prijateljica i ja koračale gradom neko vrijeme šuteći i proživljavajući dojmove. Fascinirani smo bile prije svega dikcijom jer smo i kao strankinje razumjele svaku riječ. A tek glasovi, scenski pokret, orkestar...

Kaleidoskop slika i doživljaja

 

Nastavio se niz naših prekrasnih kaleidoskopskih slika i doživljaja od kojih ću navesti samo neke: Muzej moderne umjetnosti (MOMA), Top of the Rock na 67. katu Rockefellerovog centra s kojeg se vidi Manhattan i Central Park kao na dlanu. Knjižare u kojima nalazite milijune naslova, Američki prirodoslovni muzej s nekoliko paralelnih postava. Iz rezidencijalne četvrti smještene na obali rijeke Hudson puca nevjerojatan pogled na cijeli Manhattan, Brooklyn, ali i Kip slobode kao najpoznatiji simbol New Yorka. Taj francuski dar Americi s vremenom je postao simbol američke demokracije i slobode i predstavlja dobrodošlicu svima koji dolaze u Ameriku.    

 

Popis želja za idući posjet

 

Naravno, ostalo je još jako mnogo želja za neki sljedeći posjet. To su prije svega jazz klubovi. Želim osjetiti dašak vremena Dizzyja Gillespieja i Elle Fitzgerald. Želim posjetiti Chelsea Hotel u Greenwich Villageu, vjerojatno najslavniji hotel u kojem su živjeli Jean-Paul Sartre, Charles Bukowski, Jack Kerouac, a glazbu stvarali Edith Piaf, Bob Dylan, Janis Joplin, Jimi Hendrix i mnogi drugi. Želim se ušuljati u neku crkvu u kojoj se pjeva gospel, pogledati pokoji galerijski postav u Greenwich Villageu. Želim prošetati Brooklynskim mostom. Za vrijeme našeg boravka spriječio nas je orkanski vjetar, u usporedbi s kojim je dalmatinska bura povjetarac.

I želim imati više sreće na povratku, kako bismo  pronašli taksista koji zna engleski ili barem put do aerodroma. Start spreading the news…

 

Napisala: Zrinka Zarevski

 

Foto: Zrinka Zarevski

 

Galerija fotografija

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me