Fige i sretni kamenčići

Datum objave: 13.04.2012Datum zadnje izmjene: 13.04.2012

Je li praznovjerje nešto čega bismo se trebali kloniti ili nam katkad može koristiti? Prema istraživanjima, neki nam rituali, poput vjerovanja u srećonoše, mogu pomoći jer povećavaju samopouzdanje. 

Znamo da se ništa neće dogoditi ako prođemo ispod ljestvi – ili se barem neće dogoditi zato što smo prošli ispod njih. Preživjeli smo toliko petaka koji su bili 13., ne možemo zaobići sve crne mačke koje nam presijecaju put, iako se ne može reći da nam je baš svejedno.

Psiholog Boris Petz definirao je praznovjerja kao vrste stavova i uvjerenja koja pripadaju u predrasude, a sastoje se od tendencije da se nekim događajima pripišu natprirodni uzroci, kao i da se nekim svakodnevnim situacijama pripisuju sudbonosna značenja.

Što god javno mislili o praznovjerju, većina nas ga katkad pozove u pomoć, bilo da držimo fige drugima ili sebi, kuckamo o drvo, polažemo ispite uvijek u istoj košulji ili u džepu imamo kamenčiće za koje smo uvjereni da nam nose sreću.

Iako sumnjamo da te male igre utječu na ono što će se dogoditi, opet ih igramo. Pa kad je već tako, mogu li nam biti od koristi? Prema istraživanju koje je vodila socijalna psihologinja Lysann Damisch sa Sveučilišta u Kölnu, do neke mjere mogu.

Crvena majica i „Teletubbiese”

Često gledajući sport i čitajući o njemu, Lysann Damisch je primijetila da su sportaši prilično praznovjerni. Košarkaš Michael Jordan za sreću je ispod dresa nosio majicu svoje srednjoškolske momčadi, golfer Tiger Woods crvenu majicu odlučujućeg dana turnira, nedjeljom. Da ne idemo tako daleko, možemo dodati da je naš tenisač Goran Ivanišević 2001. godine, kad je napokon osvojio turnir u Wimbledonu, ta dva i nešto tjedna ujutro redovito gledao dječju seriju „Teletubbiese”, uvijek parkirao na istom mjestu u All England Clubu i u restoranu jeo isti obrok pa ga je dio britanskog tiska proglasio najpraznovjernijim sportašem. Njemu je te godine upalilo. Što se događalo uoči tri prethodna Goranova finala nije poznato.

Šalu nastranu, prema spomenutom istraživanju, neki oblici praznovjerja, vjerovanja u srećonoše ili rituale mogu nam podići samopouzdanje, a onda i pomoći da  budemo bolji u onome što radimo. Da bi to dokazali, Damisch i njeni kolege proveli su niz eksperimenata.

Zašto su bolje pamtili?

U jednom je dobrovoljcima rečeno da ponesu predmete za koje vjeruju da im na neki način pomažu. Potom su te predmete fotografirali – bilo je tu starih plišanih životinja, kamenčića, prstenja, privjesaka… i polovici ispitanika ih vratili, a polovici rekli da snimanje još nije završeno zbog problema s opremom. Na testu koji je potom proveden, a riječ je bila o računalnoj igri pamćenja, dobrovoljci kojima su srećonoše vraćeni imali su bolje rezultate. Dodatni je test pokazao da su bolji rezultati bili povezani s višom razinom samopouzdanja. Ujedno, ispitanici s boljim rezultatima postavljali su si veće izazove nego oni iz druge skupine.  

Poticanje vjere u vlastite sposobnosti

U idućem su eksperimentu ispitanici igrali golf: jednoj je skupini rečeno da svi igraju istim lopticama, a drugoj da su njihove loptice „sretne“ i da su svi koji su igrali njima postigli vrlo dobre rezultate. I opet, igrači sa „sretnim“ lopticama postigli su znatno bolje brojke od onih s „običnim“. Potaknuvši ih da vjeruju kako imaju posebne loptice, ispitivači su zapravo potaknuli njihovu vjeru u vlastite sposobnosti.

Cijela ova priča ne znači, dakako, da ćemo uspješno kročiti kroz život samo zato što imamo sretni kamenčić u džepu. Ili da će sve propasti ako smo ga ostavili u drugoj jakni. Ili da je crna mačka zlokoban znak.

Previše praznovjerja, naprotiv, može nam više štetiti nego koristiti. No, neke male igre, rituali i pribjegavanje ostacima davnih vjerovanja, kojima pokušavamo sami sebe ohrabriti kad smo tjeskobni i nemirni, neće nam odmoći.

Foto: Teerapun

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me