Disanjem do unutarnjeg mira

Datum objave: 19.01.2012Datum zadnje izmjene: 26.02.2012

Meditacija je najmanja velika stvar koju si možemo priuštiti svakoga dana da bismo se opustili i dopustili svome umu trenutke mira. 

Izvorno, meditacija je  proizašla iz istočnjačke mudrosti i imala je duhovno značenje. Danas se, uz osnovno značenje, uzdigla do općeprihvaćene metode za opuštanje koja nam omogućuje da se odmorimo i uspostavimo ravnotežu uma i tijela.

Na latinskom, meditatio znači razmišljanje, udubljivanje, dakle meditant usmjerava pozornost na neki sadržaj. Za početak, to može biti disanje. Ritam disanja je, prema istočnjačkim tumačenjima, tijesno povezan s procesom mišljenja: kad se povežemo s disanjem, povezat ćemo se i sa svojim mislima.

Najjednostavnija meditacijska tehnika

Praćenje daha najjednostavnija je meditacijska tehnika no kad je počnemo prakticirati, mnogi će od nas uvidjeti da smo zaboravili disati na način koji će cijelom našem tijelu, a ne samo plućima, osigurati dovoljno kisika da bi moglo normalno funkcionirati.

Nerijetko zaboravljamo da pri udisanju zrak treba prolaziti kroz nos i da ga ne trebamo „gutati“. Gledajući djecu dok spavaju, primijetit ćemo da dišu upravo tako – kroz nos, mirno i ravnomjerno. Mi smo to zaboravili. Istraživanja, naime, pokazuju da većinom dišemo plitko, nemirno, što dovodi i do nemirnih misli. Obrnuto, kad smo nervozni, to se prenosi i na dah.

Od tri načina disanja – trbušnog, prsnog i plitkog, gornjeg disanja – trbušno je disanje ono koje će nam pomoći da se opustimo. Tada se ošit pomiče gore-dolje i masira okolne organe, a tijelo se na najbolji način opskrbljuje kisikom i opušta zajedno s umom. Prsno disanje širi prsni koš no iako nam se čini da dišemo punim plućima, trošimo mnogo energije i tijelo dobiva manje kisika. Plitko, gornje disanje u kojem se širi samo dio iznad prsnog koša i pomiču ključne kosti ono je što najčešće radimo, trošeći uzalud mnogo energije.

Kako osvijestiti disanje

Osvijestiti disanje preduvjet je za praćenje daha. Da bi se uvježbalo disanje trbuhom potrebno je neko vrijeme, a da bi postalo rutina, najbolje ga je vezati uz neku drugu rutinu. U početku to može biti odlazak na počinak: kad legnemo u krevet, jednu ruku stavimo na trbuh, a drugu na prsa. Udišući kroz nos, dah trebamo spustiti do trbuha i puniti ga kao da je balon. Kad osjetimo da nam se diže ruka na trbuhu, a ne samo ona na prsima, uspjeli smo. Izdah, kroz nos ili usta, trebao bi trajati koliko u udah. Možemo se pomoći ponavljanjem neke riječi – četiri, pet puta dok udišemo i isto toliko kad izdišemo.

Misli dolaze i prolaze


Prateći dah do trbuha i natrag s vremenom ćemo se opustiti. U početku će nam misli lutati i vjerojatno nas odvući od disanja, no ako smo koncentrirati, uspjet ćemo se vratiti „ovdje i sada“. Ne trebamo se ljutiti ako nas um odvede do sutrašnjeg sastanka ili se prisjeti svađe s ukućanima. Treba ga lagano vratiti na ono što radimo i dah iskoristiti kao sidro, ponavljajući „moje misli dolaze i prolaze“. Meditirati ne znači kontrolirati misli nego s njima uspostaviti vezu.

Smisao ove vježbe je dati umu priliku da izbaci sve što ga uznemiruje, zaboravi dnevne obaveze, probleme, ne osuđuje i ne prosuđuje nego da se posveti sadašnjem trenutku: disanju. S vremenom, moći ćemo tu vježbu izvoditi i sjedeći i stojeći, kad god osjetimo potrebu da uspostavimo mir – i daha i misli.

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me