Volim se gibat, gibat

Datum objave: 18.01.2012Datum zadnje izmjene: 25.04.2012

Istina, životni se vijek produljuje. Prema Državnom zavodu za statistiku, muškarci u Hrvatskoj žive 70,3 godine, a žene 77, 9 godina. No istina je i da smo prilično neaktivni.

Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 67% stanovništva prekomjerno je teško ili pretilo. Čak 61,4% populacije ima indeks tjelesne mase veći od 25, što ukazuje na prekomjernu tjelesnu težinu, po čemu smo 13. na svijetu.

Kad je riječ o djeci u dobi od 7 do 15 godina, pretilih dječaka je 3,6%, djevojčica 3%, a prekomjernu tjelesnu težinu ima 12,2% dječaka i 13,3% djevojčica. Ti su podaci posebno alarmantni, jer problemi s težinom u dječjoj dobi mogu izazvati brojne druge poremećaje – od zdravstvenih i psihičkih, do poremećaja u prehrani.

Budući da djeca uče i na primjeru, može se zaključiti da njihovi roditelji ne vježbaju (dovoljno), da nemaju jasan stav o kulturi tijela i važnosti tjelesne aktivnosti. Zašto Hrvati ne vježbaju? Najčešći je odgovor nedostatak vremena, no problem je dublji: ljudi nemaju naviku bavljenja tjelovježbom, rekreacijom ili sportom od malena, kao što to imaju, primjerice, Skandinavci. Prevencija zdravlja i tjelesna aktivnost jednostavno nisu dovoljno osviješteni.   

Dobro je sve osim ležanja i sjedenja  

Pravo doba za stjecanje tjelovježbenih navika je vrtićko, kad je djeci sve igra. U školi već nastaju problemi – i u redovnoj nastavi i u slobodnim aktivnostima. Nemaju sve škole sportsku dvoranu, nastavnici nisu dovoljno motivirani za organiziranje izvanškolskih sportskih aktivnosti, djeca kod kuće ne stječu naviku kretanja. U srednjoškolskoj dobi prekasno je za usađivanje ideje o važnosti tjelesne aktivnosti.   
Kineziolozi su suglasni: čovjek ne može normalno funkcionirati bez nekog oblika tjelesne aktivnosti. Činjenica da se društvo ne brine dovoljno o tome i da rekreacija nije svim dostupna nije opravdanje za ležanje ispred tv ekrana i sjedenje pred računalom.

Hoće li djeca redovito vježbati, dijelom ovisi i o tome koliko im primjerom pokazujemo važnost tjelovježbe. Djeca koja uživaju u sportu obično su aktivna i kasnije, što pomaže pri regulaciji težine i smanjuje rizik od ozbiljnih bolesti kao što su visok krvni tlak, dijabetes ili srčana oboljenja.

Tjelovježba kao dio rutine  

Većina roditelja, kada čuju „tjelovježba“, pomisli na organizirani sport. Ponekad je sve izvanškolske aktivnosti teško koordinirati, ponekad roditelji daju prednost učenju stranih jezika ili glazbenoj školi, a tjelesna aktivnost ostaje u zapećku. No, „tjelovježba“ ne mora uvijek znači upisivanje djeteta na neki sport. To može imati brojne prednosti, ali treninzi i igra jednom ili dva puta tjedno opet neće biti dovoljni da bi se postigla poželjna razina aktivnosti. Isto pravilo vrijedi i za odrasle, iako su dva odlaska u teretanu bolja od ni jednog…

Tjelesnu aktivnost uvrstite u svakodnevicu: od pospremanja kuće do šetnje poslije večere ili ručka, barem vikendom. Neka vaša obitelj bude aktivna svaki dan. To će i vama dobro doći, a djeca će dobiti dobar primjer.

Dopustite djeci da uživaju: igra lovice, skrivača, vožnja biciklom, sanjkanje, izrada snjegović samo su neke od najdražih uspomena iz djetinjstva. Lopte svih veličina i težina, konopac za preskakanje, koluti… mogu djecu zabavljati danima. Bitno je da su u pokretu.

Ograničite vrijeme za sjedeće aktivnosti: ne želimo da nam život prođe u gledanju televizije, dvd-a, surfanju internetom i igranju videoigrica.

Kad vam je pretijesno, izađite iz kuće: iskoristite obližnje školsko igralište, zajedno se dogovorite o aktivnosti – badminton, šetnja, dodavanje loptom u krug… Kad imate više vremena, odlučite se za planinarenje, koturaljkanje, klizanje... Sve dolazi u obzir, dok svi mogu sudjelovati.

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me