Na koji način pohvaliti dijete?

Datum objave: 14.11.2014Datum zadnje izmjene: 14.11.2014

Pokazati djetetu roditeljsku ljubav je vrlo važno za njegov pravilan razvoj u zdravu osobu koja će biti sposobna brinuti sama o sebi i da se, kada odraste, izbori za vlastitu sreću i zadovoljstvo u životu.

Jedan od veoma važnih načina pokazivanja ljubavi je pohvaljivanje deteta. Međutim, novija istraživanja pokazuju da nije dovoljno samo pohvaljivati dijete, već treba voditi i računa o tome kako i kada se to radi. Evo nekoliko savjeta roditeljima kako da svoju ljubav iskažu voljenom djetetu, a da mu to ne šteti.

Pohvaljivanje djeteta kao osobe

Roditelj može pohvaliti dijete kao osobu ili može pohvaliti kako dijete nešto radi. Na primjer, roditelj može pohvaliti kako je dijete nešto nacrtalo: „To si dobro nacrtao!“, a može pohvaliti dijete kao osobu: „Ooo, pa ti si tako talentirani slikar!“. U prvom slučaju je roditelj pohvalio ono što dijete radi, što je nacrtalo, a u drugom je pohvalilo samo dijete. Pohvale osobe možemo shvatiti kao neku vrstu pozitivnih etiketa koje roditelj „lijepi“ na dijete i njegovu ličnost. I jedna i druga vrsta pohvala su važne za razvoj djeteta, iako imaju različitu funkciju. Glavna funkcija pohvala osobe je u tome što pomažu djetetu da uvidi kako ga drugi vide i da počne formirati ono što zovemo djetetova slika o sebi. To znači da dijete kroz poruke drugih ljudi uči kako ga drugi vide i tako izgrađuje svoj identitet. Zato kada roditelji i druge osobe iz njegovog okruženja koje su mu važne govore djetetu da ga vole, da je ono lijepo, zdravo, pametno, sposobno, talentirano i slično, dijete počinje vjerovati da ono zaista je takvo. Ovakvo izražavanje roditeljske ljubavi pomaže djetetu da razvije isti takav stav prema sebi, ono što će kasnije postati ljubav prema sebi.

Održavanje pozitivne slike o sebi

Kada dijete formira pozitivnu sliku o sebi, želi je održati, odnosno nastaviti samo u nju vjerovati. Dijete se u početku, dok je malo, oslanja na izjave autoriteta, ali kasnije počinje misliti svojom glavom tako da samostalno procenjuje je li ili nije pametno.

 

Djeca ne razumiju koliko je važno potruditi se da bi u nečemu uspjeli. Ona misle da je netko takav zato što se rodio takav i da onda iz njega prirodno stalno izvire takvo ponašanje.”

Na primjer ako je dijete povjerovalo da je pametno, ono će misliti da se rodilo pametno i očekivat će da će iz njegovih usta i glave uvijek dolaziti samo pametne ideje. Kada bi to bilo tako, dijete bi uspješno odražavalo svoju sliku o sebi kao pametnom djetetu. U ovakvoj logici svaki trud koji dijete uloži je „dokaz“ da dijete nije pametno – jer se najviše trude oni koji su „najgluplji“. Dolazimo do greške u zaključivanju. Dijete nema dovoljno informacija i znanja potrebnih da bi ispravno zaključivalo. Pojava greške je za dijete neoborivi dokaz da ono nije pametno. Zbog toga će dijete u takvim situacijama reagirati osjećajem srama. Mislit će da se pred drugima „raskrinkalo“, da su drugi shvatili da je njegova pamet samo maska ispod koje se zapravo krije jedno dijete koje nije pametno. Dijete će se uplašiti da nije dovoljno dobro da bi bilo prihvaćeno i voljeno. Ono će misliti da su se roditelji u stvari prevarili, da ono samo glumi da je pametno. Tipično ponašanje ovakvog djeteta je odbijanje svih radnji u kojima nije dovoljno uspješno, odnosno u kojima radi veliki broj grešaka.

Kako “razbiti” pogrešnu logiku?

Upravo zbog ovakve logike djeca odbijaju baviti se raznim radnjama u kojima je nužno da u početku budu nespretna i da rade veliki broj grešaka. Prvi period velike nespretnosti kroz koji dijete prolazi  da bi kroz uvježbavanje postalo spretnije za djecu je zbog osjećaja srama često nesavladiva prepreka.

Zadatak roditelja je da dijete shvati da sposobnosti nisu nešto urođeno, nešto što je dobiveno samo po sebi činom rođenja, već da se sposobnosti mogu razvijati kroz uvježbavanje.

 

Roditelj treba učiti dijete da pravljenje grešaka nije znak da je netko glup i nesposoban, već da je to nešto što je normalno za svaku početnu aktivnost.”

Potrebno je da roditelj dijete potiče da nastavi s aktivnošću koju je započelo, a koju odbija nastaviti zato što procjenjuje da je „glupo“ za nju. Kada dijete za koji dan napravi korak naprijed, smanji broj grešaka i bolje obavlja tu aktivnost, potrebno je podsjetiti dijete da je željelo odustati. Tada treba dijete pohvaliti za trud i napor koji je uložilo. Na taj način ono uči da njegove sposobnosti nisu nešto urođeno što će se razviti dok ono spava ili leži u krevetu, već da je potrebno uloži napor dok te sposobnosti uvježbava.

 

Pohvaljivanje za trud



Mnoga znanstvena istaživanja  pokazuju koliko je važno dijete pohvaljivati za napor uložen u razvijanje neke svoje vještine ili znanja. Sedamdesetih godina su se američki znanstvenici iznenadili kada su otkrili da su rezultati u matematici veoma različiti između američkih i japanskih učenika. Na primjer, ispostavilo se da je najgori japanski razred bio po rezultatima bolji od najboljeg američkog razreda. Istraživanje ovih razlika je dovelo do otkrića da se u Americi smatra da je matematičko znanje odraz urođene inteligencije djeteta, a da se u Japanu smatra da je matematičko znanje rezultat uloženog truda. Zato su mali Amerikanac kome „ne ide“ matematika, kao i njegovi roditelji, smatrali da je to tako zato što on nije došao na ovaj svijet s potrebnim moždanim strukturama koje bi mu omogućile da bude dobar matematičar. S druge strane, ako mali Japanac nije pokazao uspjeh iz matematike, to je i za njega i za njegove roditelje jednostavno značilo da nije dovoljno vježbao matematiku. Da bi popravio rezultate, on je počeo više vježbati i rezultati su bili popravljeni. Dr. Carol Dweck je ove ideje počela provoditi u američkim školama. U jednoj srednjoj školi uspjela je sa samo dva predavanja o tome kako se mozak razvija tokom kompliciranih zadataka i kako rastu mreže između njegovih stanica, preokrenuti trend dobivanja negativnih ocjena iz matematike.

Zato je važno da djeci ne upućujemo samo pohvale koje ih kasnije mogu kočiti, već da im naglašavamo i važnost truda koji je neophodan da bi se nečija sposobnost zaista i razvila.

 

Izvor: Detinjarije.com

Foto: Mylifetime.com

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me