Moć terapije igrom

Datum objave: 19.02.2012Datum zadnje izmjene: 03.04.2012

Terapija igrom poseban je oblik rada s djecom, zasnovana na činjenici da je igra djetetov prirodan medij za samoizražavanje.

U terapiji igrom, dijete ima mogućnost „odigrati“ svoje osjećaje i probleme, baš kao što će odrasli verbalizirati svoja iskustva. U toj je vrsti terapije bitna simbolika igre jer ona omogućava djetetu da izrazi svoj unutarnji svijet.

Emocionalno značajna iskustva mogu se ponovno izraziti putem simboličke prezentacije koju igra omogućava, odnosno mogu projicirati anksioznost, strahove, fantazije, krivnju, ljutnju, tugu na objekte umjesto na ljude. Na taj način, igra djeci omogućava da se odmaknu od vlastitog traumatskog događaja i iskustva na siguran način. Osim toga, djeca nisu emocionalno preplavljena jer se ta situacija, u njihovoj mašti, događa nekom drugom.

Izbacivanje zastrašujućih iskustava

S druge strane, upravo zahvaljujući izbacivanju zastrašujućih traumatskih iskustva putem simbola, te potencijalnom mijenjanju završetka događaja u igri, djeca se kreću prema rješenju unutrašnjeg konflikta, nakon čega se mogu bolje nositi s problemom ili mu se prilagoditi na za sebe zdraviji način.

Od djeteta se ne očekuje da riječima govori što proživljava, iako se to podržava ako ima dovoljno razvijene verbalne sposobnosti i potrebu za tim. No, dijete će već kroz odnose koje stvori u igri pokazati što mu se događa, kako vidi sebe, druge i svijet oko sebe.

Ovaj oblik terapije namijenjen je djeci koja su tijekom života doživjela jednu ili više situacija s kojima se nisu znala nositi, koje su probudile preintenzivna osjećanja da bi ona sama mogla znati kako to proraditi, poput razvoda roditelja, gubitka bliske osobe ili kućnog ljubimca za kojeg su bila jako vezana, hospitalizacije, fizičkog, seksualnog ili psihičkog zlostavljanja ili zanemarivanja, preseljenja u novi grad, prinove u obitelji, prirodne katastrofe, automobilske ili neke druge nesreće i sl.

Terapija igrom može pomoći i djeci koja imaju problema u ponašanju i prilagodbi (koja su ljuta, tužna, anksiozna), u pažnji i koncentraciji, učestale noćne strahove, nekontrolirane pokrete, opsesivne radnje ili pak teškoće u razvoju (poremećaji komunikacije, autizam, ADHD).

Proigravanje borbe, gubitka, usamljenosti… 

Integrativna terapija igrom prilagođava svoje metode rada djetetu i njegovim specifičnim potrebama s obzirom na stupanj razvoja, kapacitet za igru, verbalne sposobnosti, pogled na svijet, socijalnu podršku, emocionalni kapacitet, oblik privrženosti roditeljima, sposobnost za samo-regulaciju, obrambene mehanizme, fleksibilnost, sposobnost za razvijanje odnosa s drugim ljudima.

No ipak, mogu se pronaći slični obrasci rada s djecom s obzirom na razlog upućivanja na tretman. Primjerice, djeca čiji su roditelji u postupku razvoda ili razvedeni često proigravaju teme poput borbe, napuštenosti, gubitka, usamljenosti.

Anjina priča s lutkama


Anja, 7 godina, proigravala je brakorazvod svojih roditelja s lutkama, identificirajući lutku mamu, tatu, seku, baku, djeda i brata. Mama i tata su se svađali, zbog čega se na kraju mama odselila s djecom i bakom. U ovoj situaciji, terapeut može intervenirati na dva načina.

1. Reflektirajući osjećaje koje Anja vjerojatno proživljava u realnom životu, ostajući u ulozi lutke, odnosno ostajući u metafori poput toga da je „seki sigurno jako teško kada se mama i tata svađaju, kada tata živi u svojoj kući, a mama, seka i brat s bakom u svojoj“. S obzirom na načine kako Anja manifestira svoje osjećaje kroz ponašanje, može reći da je „seka tužna“ (ako je Anjino ponašanje, primjerice, postalo povučenije, depresivnije) ili da je „seka ljuta“ (ako je Anja postala agresivnija prema bratu ili vršnjacima).

2. Budući da se Anja dobro verbalno izražava, a njezini roditelji svakodnevno mnogo razgovaraju s njom, terapeut može intervenirati tako što će priču lutaka povezati s Anjinim realnim životom i reći nešto poput: „Ova priča me jako podsjeća na tvoju, tako su se i tvoji mama i tata svađali, tako ste se ti, mama, sestra i brat odselili“. Ovisno o Anjinom odgovoru i spremnosti za razgovor, razgovor će ostati na ovome ili će se produbljivati.

Foto: David Castillo Dominici

Osim ovog oblika rada, u terapiji igrom koriste se i drugi mediji i tehnike, poput terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, rada s glinom i plastelinom, crtanja i slikanja, pijeska.

Savjetodavni rad s roditeljima

Budući da je dijete dio obiteljskog sustava i dinamike, važan dio strategije u pomoći djetetu je savjetodavni rad s roditeljima. Tako se Anjinim roditeljima pruža podrška zbog mješavine  osjećaja koje imaju zbog razvoda, daju smjernice kako postupati prema Anji te kako se brinuti o njezinim osjećajima.

Brojna istraživanja pokazala su da čak 20% djece ima poteškoća u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo učinkovita u radu s mnogim klijentima. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog Kraljevstva (PTUK) ukazuju da je 70% djece pokazalo pozitivne promjene nakon ove vrste terapije.

U lipnju, u Hrvatsku prvi put dolaze vrhunski stručnjaci iz Kanade koji će održati četverodnevnu radionicu iz područja terapije igrom. Više informacija o programu radionice Razvijanje terapeutskih vještina: Igra i ekspresivne tehnike u psihoterapiji možete pronaći ovdje.  

Autorica: Tatjana Gjurković, dipl. psihologinja, certificirana terapeutkinja igrom

Više informacija potražite na stranicama Centra Proventus.

Foto: Lisa McDonald

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me