Čuvanje tajni – nemoguća misija?

Datum objave: 04.11.2013Datum zadnje izmjene: 04.11.2013

Postoje ljudi koji bez problema čuvaju svoje i tuđe tajne te im se drugi obraćaju s velikim povjerenjem. No, nekima od nas je čuvanje tajni poput nemoguće misije.

Kad znamo nešto što drugima ne smijemo reći, to nam se stalno mota po mislima i čini nas vrlo anksioznima. A kad smo anksiozni, teško je koncentrirati se i ne odati svojim gestama i mimikom da imamo neku tajnu.

Današnja kultura medija potiče iznošenje tajni javnih osoba i sve se manja vrijednost stavlja na privatnost i povjerljivost. Nedužno tračanje uz kavicu s prijateljima ili na pauzi s kolegama rijetko će zaista povrijediti nekoga te smo mu više-manje svi skloni. No, ima ljudi koji ne mogu ili ne žele čuvati tajne te na taj način mogu štetiti drugima.

Čuvanje tajne je naporno

Nije lako čuvati nečiju tajnu. Kad mi znamo nešto što drugi ne znaju, trebamo sve svoje napore i energiju uložiti u to da se ne odamo na bilo koji način. Za to je potrebna velika mentalna kontrola i disciplina koju mnogi ljudi nemaju. Čuvanje tajne nas čini izrazito anksioznima. Moguće je da na kraju ipak kažemo tajnu drugima samo kako bismo se riješili napetosti i anksioznosti. A kad smo anksiozni, još je teže razmišljati razumno i jasno te je ljudima koji su inače jako anksiozni gotovo nemoguće čuvati tajnu. Ta anksioznost može potjecati iz djetinjstva dok smo odrastali uz anksiozne roditelje. Također, moguće je da su nam naši roditelji previše toga govorili i očekivali od nas isto te nikada nismo naučili zadržati nešto za sebe.

Otkrivanje tajne zbog želje za pripadanjem

Drugi mogući razlog našeg upornog neuspjeha u zadržavanju stvari za sebe je želja da nas drugi prihvate, da pripadamo. Pripadanje je jedna od temeljnih ljudskih potreba te ne volimo biti sami zaista. A čuvanje tajne nas čini samima i razdvaja nas od drugih što nam može biti jako neugodno. Kad se nalazimo s kolegama i prijateljima da pričamo i tračamo, spaja nas želja za pripadanjem, stvaranje intimnosti i povezanosti s drugima.

Moć u odavanju tajni

Podijeliti nečiju tajnu s drugima nam daje moć nad osobom čija je tajna, ali i nad osobama kojima ju prenosimo. Ima ljudi koji prikupljaju tuđe tajne i odlučuju kada će ih podijeliti kako bi imali kontrolu i bili u centru pozornosti. Tu često možemo pronaći osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti. Njima odgovara činjenica da im se drugi povjeravaju i to im uzdiže ego, no otkivanje tajni im daje moć. Najčešće niti ne mogu shvatiti koliko su na taj način povrijedili osobu čiju su tajnu otkrili. Također, takvo ponašanje možemo vidjeti i kod osoba koje imaju teškoća sa samopouzdanjem. Odavanje tajni im priskrbljuje odobravanje od strane osoba kojima ih otkriju.

Pomoć u čuvanju tajni

Kad vas uhvati želja da odate nečiju tajnu, zapitajte se zašto je ta osoba odlučila podijeliti tajnu baš s vama? To može biti velika čast što vam netko vjeruje i dijeli s vama intiman dio svog života. Koliko biste se vi uzrujali da netko podijeli vašu tajnu? Koji motiv leži u podlozi želje da odate tajnu; možda vam se ta osoba ne sviđa ili vam je naporna? Odgovori na postavljena pitanja mogli bi pomoći da tajnu zadržite za sebe. Također, možete ju napisati kao pismo za nekoga te to pismo spaliti i tako si olakšati teret tajne. Možete tajnu zapisati i u dnevnik, ali tada budite sigurni da je on privatan i dobro sakriven od znatiželjnika ili koristite šifre i simbolično prikažite tu tajnu. A ako zaista ništa od toga nema efekta, budite iskreni i zamolite svoje prijatelje da vam ne odaju tajne jer ih ne možete sačuvati za sebe. Napravite to na neki šaljiv i prihvatljiv način, ali budite iskreni i prijatelji će to znati cijeniti.

 

Foto: Danivjencanja.hr

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me