Naš mozak nije logičan koliko mislimo

Datum objave: 18.09.2014Datum zadnje izmjene: 18.09.2014

Od svih živih bića izdvajamo se jer imamo mogućnost konceptualnog mišljenja i logičkog rezoniranja, a druge vrste tu sposobnost nemaju. No, često imamo mišljenje da naš mozak može u svim situacijama razmišljati realno i logično, a to pobijaju mentalni prečaci koje svi nesvjesno koristimo pri promišljanju i zaključivanju.

Brojna istraživanja pokazuju da smo skloni imati koncepte u mišljenju koji sniu točni i zavaravati sami sebe kako bismo se osjećali bolje oko nekih postupaka koje radimo. To su sve adaptivni organizmi koji su nam od samih začetaka naše vrste omogućavali veći postotak preživljavanja te su nam pomagali da nam svijet ima smisla, da se bolje osjećamo i slično. No, danas, kad živimo u drugačijim okolnostima, neki nam od tih prečaca u promišljanju i obrambenih mehanizama koje svi mi automastki koristimo, mogu otežati život i dovesti nas u nezgodne situacije.

Greške pamćenja

Krenimo od našeg pamćenja prošlih događaja. Istraživanja pokazuju da je naše pamćenje pristrano i da ćemo se sjećati nekog događaja ovisno o raspoloženju u kojem se trenutno nalazimo. Tako kad smo tužni, sjećamo se tužnih događaja, a kad smo sretni, pamtimo samo sretne dane. Također, o nekom događaju možemo imati samo malo informacija u sjećanju, no kad o njemu promišljamo, bit ćemo sigurni da se sve baš tako dogodilo. Jedan od razloga zašto je tome tako je naše zaključivanje o tijeku događaja na temelju prijašnjeg iskustva i popunjavanje rupa u sjećanju tim prethodno doživljenim događajima. Budući da su nam neznanje i nesigurnost u nekadašnjim uvjetima nomadskog života bili veliki izvor prijetnje, naš je mozak razvio adaptivni mehanizam popunjavanja rupa u sjećanju informacijama koje su nam poznate od ranije i samim time djeluju kao logičan nadomjestak informacijama koje nismo zapamtili. Vrlo često ćemo i biti u pravu, no sasvim sigurno ćemo ponekad biti u krivu i to može napraviti velike probleme u našim odnosima s drugim ljudima. Posebice jer nismo uopće svjesni da se radi o automatskom nadopunjavanju rupa u pamćenju, a ne o stvarnom sjećanju te da smo u toj situaciji zaista u krivu.

Benjamin Franklin efekt

Ova pojava dobila je ime upravo prema Benjaminu Franklinu koji ju je opisao kao jedan od načina kako pridobiti osobe koje nas ne vole, koje su nam neprijatelji. Njegovo je iskustvo bilo da kad osobu koja vas ne voli zamolite za uslugu i ona vam tu uslugu učini, nakon toga vas više ne može mrziti i biti protiv vas. U praksi ta ideja zaista izvrsno funkcionira. Naime, kad nekome učinimo uslugu, samima sebi smo dali informaciju da nam je do te osobe stalo jer joj inače ne bismo radili uslugu. Radi se o automatskoj potrebi da nam stavovi budu usklađeni s ponašanjem. Ako učinimo nešto što nije u skladu s našim stavom (pomognemo osobi koju ne volimo), javlja nam se potreba da promijenimo stav (prestanemo biti protiv te osobe). Kad su stav i ponašanje opet usklađeni, osjećamo se bolje i ta priča je za nas završena, ne pitamo se kako to da nam je ta osoba postala ok.

Lijepo je dobro

Još jedan zanimljiv prečac u razmišljanju je da su lijepi ljudi ujedno i dobri, a da su ružni ljudi zločesti i pokvareni. Ideja u podlozi je da su osobe koje su nam po nečemu privlačne ili koje djeluju jako mladoliko dobre jer ih imamo u našem prijašnjem iskustvu kao dobre, primjerice djeca su dobra i neiskvarena i slično. Također, ljudi koji su zdravi, a simetričnost kao pokazatelj ljepote uglavnom ukazuje na zdravlje, također su po naslijeđenoj automatskoj reakciji iz nekadašnjih životni okolnosti kad smo se trebali čuvati od bolesti i svega neobičnog jer je potencijalno za nas štetno, za nas bili dobri. Iako znamo da zdravlje, ljepota i mladost nemaju neke posebne veze s moralom, pomaganjem i dobrim djelima, kad vidimo neku lijepu osobu, radije ćemo ju pitati za pomoć i savjet nego kad vidimo osobu koja nam je ružna. Imamo ideju da će nam lijepa osoba pomoći jer je po prirodi dobra.

Ovakvih grešaka u promišljanju ima još mnogo i nije ih moguće zaobići i izbjeći jer se događaju automatski kao primjerice disanje ili kucanje srca. Ipak, moguće je naučiti što više o tim pogreškama i osvijestiti ih u svakodnevnom funkcioniranju kod sebe i kod drugih ljudi kako bismo smanjili utjecaj tog automatizma na naše odnose i svakodnevno funkcioniranje, a samim time i poboljšali kvalitetu života. 

 

Foto: Blogspot.com

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me