Viteški razgovor sa samim sobom

Datum objave: 14.06.2013Datum objave: 27.06.2013

 

"Čovječe, zaviri prvo u sebe sama. U potrazi za kamenom mudraca ne moraš putovati u strane zemlje."

 

A. Silesius

 

 

Viteški razgovor sa samim sobom

Autor: Borna Lulić (Povratak vitezova, Planetopija, 2013)

Artur je radio kao marljiva pčelica i prinosio hranu u svoj trbuščić. Čini se da je zahvalnost spontano izvirala iz njega jer bi nakon svakog novog zalogaja zahvalno pogledao u Merlina i poput pravoga maloga gurmana znalački zakimao glavom. 

– Mmm, tako je ukusno da nemam riječi – promljacka Artur. Moramo reći da je i Merlin, kojeg je zapravo teško iznenaditi nečim novim i neviđenim, i sam pomalo začuđeno promatrao kako Artur poput vrijednog mrava odnosi i posljednje komadiće hrane.

– Da moja mama kuha kao ti, imao bih sigurno osamdeset kila – hvalio ga je Artur.

– Arture, ne zaboravi da još trebaš otpješačiti kući.

– Uh! – promrmlja Artur koji je već pokazao koliko voli pješačenje. – Jedva čekam da počnem voziti auto.

 – Jasno. Tko je još vidio hodati. Sva sreća što ti znaš i jahati. Artur se u trenu uozbilji, jer je Merlin upravo spomenuo najvažniju temu. Dobro što je upravo završavao s ručkom jer će se sada moći u miru posvetiti razgovoru. Tako je to u muškom svijetu. Prvo ručak, pa onda razgovor o biznisu. Jedno po jedno.

 – Puno pitanja u glavi, ha? – otvori Merlin raspravu.

 – Bar pedeset!

– I na sve želiš odgovor?

 – Aha.

– Odlično! – reče zadovoljno Merlin.

I Artur se zadovoljno osmjehne i nasloni na deblo kako bi mogao iz što udobnijeg položaja pratiti Merlinovo izlaganje. Ma, bi on i dremnuo, ali ipak neće. Ta nije on saborski zastupnik da spava dok se govori i odlučuje – i to još o njegovoj sudbini. A Merlin? Merlin se samo nasmijao, lukavo poput starog lisca koji je pronašao način kako uloviti dremuckavog mladog pijetla, pa reče: 

- Eto, Arture, zato sam te i doveo do ovog stabla koje će ti pomoći u potrazi za svim odgovorima koje tražiš. Artur se u trenu uozbilji i uspravi, spreman odmah uložiti prigovor na Merlinov navod, jer je naslutio da rasprava odlazi u neželjenom smjeru.

– Čekaj malo, ja sam došao ovamo da mi na pitanja koja me interesiraju odgovoriš ti, a ne drvo – pobuni se Artur poput gledatelja u kinu kojemu su pustili pogrešan film.

– Arture, ja i ne mislim da trebaš razgovarati s drvetom.

– Nego?

– Sa samim sobom – reče Merlin tako odlučnim glasom i pogleda Artura tako dubokim pogledom da je ovaj ostao potpuno zatečen. Drhtaj mu je prostrujao cijelim tijelom jer je osjetio koliko je Merlin ozbiljan. Osjećao se kao mladi orlić na nekoj visokoj planinskoj guduri, kojeg je majka orlica odlučila naučiti letjeti. I samo ga gurnula iz gnijezda.

Ah, naš dragi Artur. Ma, nećemo više ni zbrajati koliko je puta tijekom današnjeg dana vedrilo i oblačilo i koliko je samo puta doživio promjenu vremena. Ali, tako je to kad se želi družiti s iskusnim meteorolozima. Uostalom, njihov jedini zadatak i jest podučiti o promjeni vremena svakog tko kreće na put. Jer, promjena i jest jedino obilježje vremena.

I zato je dobro što nakon dana dolazi noć. Puno je toga Artur proživio u ovome danu, i zato, pustimo ga sada da pođe kući i da se malo odmori kako bi mu se slegli dojmovi. Uostalom, puno je i pojeo, a i Merlin ga je dobro nahranio. I stoga, neka se polako smiri ovaj dan, kako bi se sutra mogao uzdići novi. A u njemu će Artura dočekati nešto čemu se nije mogao nadati ni u snu. A ipak, o tome je stalno sanjario.

 

Foto: Muskimagazin

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me