Snaga pisanja pisma

Direktna komunikacija može biti komplicirana metoda spoznavanja i iznošenja vlastitih emocija, posebice ako je vezana za one kojih više nema na ovom svijetu. Pisanje pisama metoda je koja nam može pomoći u razrješavanja zamršenih odnosa bilo sa živima ili s pokojnima, čak i sa samima sobom.

Pisanje za rješenje problema

Ako imate neke nerazriješene odnose s drugim ljudima, bilo da njih više nema, ne družite se, ne održavate odnos ili ste vrlo bliski, ali vam teško ide direktna komunikacija, napišite im pismo. U tom pismu iznesite sve svoje misli, sve što nosite „na srcu“, kako se osjećate, kako vi vidite situaciju, što vam je potrebno, što ste uvijek željeli reći, a niste. Napišite po jedno pismo svakoj osobi koja vam je važna ili vam je bila važna u životu. To će vam pomoći da krenete naprijed u tom odnosu i razriješite neke emocije, konflikte, neslaganja i slično. Pomoći će vam da sagledate taj odnos iz drugačije perspektive, shvatite koliko vam je ili nije važan i iz kojih razloga.

Otpuštanje emocija

Pisanje pisma oslobađa emocije za koje nismo niti znali da se u nama kriju. Dok pišemo pismo imamo dovoljno vremena posvetiti se promišljanju odnosa, situacije, sebe i drugih. Napisat ćemo neke misli, doći do zaključaka i odluka do kojih bismo teže došli u konverzaciji. A i ovjekovječit ćemo misli i emocije na papiru te im se uvijek možemo vratiti, vidjeti što se promijenilo. Pisanje nam omogućava da otpustimo emocije koje smo možda godinama nosili i da ih pokušamo zamijeniti emocijama koje sada za nas imaju više smisla, koje su sukladne sadašnjoj situaciji, nama kakvi smo postali.

Nezaustavljiv tok misli

Dok pišemo i fokusirani smo na samu fizičku radnju koju obavljamo, vrlo lako možemo utonuti u snažan tok misli te toliko toga imamo za napisati. Kod pisanja je izvrsno što nas nitko ne prekida, ne zaboravimo što smo željeli reći, ne moramo paziti na tuđe emocije, hoće li nas drugi razumjeti. Možemo biti potpuno svoji. Možemo iz sebe izbaciti sve emocije i misli koje nam nisu ugodne, koje nas opterećuju. Možemo iskreno izreći drugoj osobi sve ono za što smo možda odgajani da se ne govori u lice.

Za nas i bliske druge

I možda ono najbolje kod pisanja pisama je što ih ne moramo nikome pokazati. Možemo ih spremiti na neko sigurno mjesto, zapaliti, poderati u sitne komadiće i baciti kroz prozor te uživati u pogledu kako vjetar raznosi naše riječi. Ako se radi o pisanju osobi koja je pokojna, možemo joj pismo odnijeti na grob ili joj ga pročitati bilo gdje drugdje. Također, možda smo dovoljno hrabri da damo osobi kojoj je pismo namijenjeno da ga pročita i potaknemo ju da i ona nama napiše pismo. Svoja pisma možemo po želji dijeliti s drugima koji su nam bliski, čuvati ih samo za sebe, napraviti od njih blog – što god poželimo, odabir je naš. A pisma nam omogućuju da zaista kažemo i pokažemo sebe pa makar i sebi samima.

Foto: Wordpress.com i Recoveringgrace