Smetaju me tuđa djeca

Posebice ako ste majka, teško je priznati da vam smetaju djeca vaših prijateljica i prijatelja te da biste radije vrijeme s njima provodili na samo. Osjećaj nelagode, iritacije ili dosade u prisutnosti tuđe djece češći su nego što bismo očekivali.

Tuđa djeca mogu biti stalni izvor iritacije, neovisno imamo li svoju djecu ili ne. Kao da su ona glasnija, više živahna i neprilično se ponašaju u odnosu na našu djecu. Moguće je da su ona zaista takva, a možda i mi imamo neku svoju priču koja rezonira s drugom djecom i ostavlja nam mogućnost da razriješimo neke svoje probleme i nerazriješena pitanja iz djetinjstva.

Problem o kojem se ne priča

Od roditelja, posebice majki, se očekuje da im sasvim prirodno bude ugodno u prisutnosti sve djece. To se od žena očekuje i kada nisu majke jer postoji predrasuda da sve žene imaju izražene majčinske instinkte i nagone. No, često se događa i ženama i muškarcima koji mogu i ne moraju biti roditelji, da im tuđa djeca idu na živce te se u njihovoj blizini osjećaju nelagodno. Određene crte ličnosti mogu utjecati na naše osjećaje u blizini djece. Tako ako volimo imati sebe i sve ostalo pod kontrolom, prisutnost tuđe djece može značajno povećati našu anksioznost jer djeca uglavnom nemaju kontrolu nad sobom. Ako volimo biti u središtu pozornosti, neće nam biti ugodno natjecati se s djecom za pozornost njihovih roditelja. Također, problem može izvirati iz naše ideje da nas djeca vide onakvima kakvi zaista jesmo. Neka djeca nas ne doživljavaju ugodnima, duhovitima i nisu zainteresirana  za nas koliko god im kupili lijepih poklona i trudili se biti zabavni te se tada možemo osjećati neprihvaćano i odbačeno. Sasvim je normalno da nam tuđa djeca idu na živce i ne osjećamo se ugodno u njihovom društvu. To može biti jer nemamo mira razgovarati s njihovim roditeljima i nemamo njihovu punu pažnju. No, može biti i dio neke naše stare priče i ovo nam je prilika da ju osvijestimo i razriješimo.  Tada više nećemo imati nelagodne situacije dogovaranja druženja s prijateljima uz primjedbu: možemo li bez djece.

Naša unutarnja priča

Različita djeca izazivaju različite reakcije u nama. Moguće je da imamo neke teškoće u odnosu s roditeljima te djece te nas djeca podsjećaju na roditelje i dolazi do reakcija koje držimo u sebi kad se družimo s tim našim prijateljima, članovima obitelji i slično. Djeca nas mogu podsjećati na neke osobe koje nam nisu drage ili na nas same u nekim segmentima u kojima nismo zadovoljni sobom. Ako imamo vlastitu djecu, naša nesigurnost kao roditelja može utjecati na odnos koji ostvarujemo s drugom djecom. Pretpostavka je da smo stručnjaci za djecu ako smo roditelji. No, činjenica da smo postali roditelji ne daje nam novi set vještina. Teško nam je priznati da činimo greške kao roditelji i da ne znamo sve te onda ponašanje tuđe djece može utjecati na nas da se vidimo kao lošim roditeljima i raste naša nesigurnost. Riješiti se nelagode koju osjećamo u prisutnosti tuđe djece omogućuje nam da toj djeci pružimo podršku i prisutnost odrasle osobe u njihovu životu koja im nije roditelj, a s kojom se osjećaju ugodno. To je uloga koja nam može biti važna jer je djeci važno da imaju i takve odrasle osobe u svom životu, a upravo mi zadovoljavamo tu potrebu.

Foto: Korisnisavjeti.com