Brbljate li previše kad ste nervozni? Ili se unaprijed ispričavate za moguće pogreške? To su dvije tipične reakcije u stresnim situacijama. No, one nam ne pomažu, posebice kad je u pitanju poslovna situacija. Više od 85% komunikacije se odvija neverbalnim putem te kad pričanjem pokušavamo nadoknaditi svoj manjak samopouzdanja, može se dogoditi da ljudi ne slušaju naše riječi nego upravo zbog pretjeranog brbljanja vide našu nervozu i manjak samopouzdanja. Tišina tako može dati puno više informacija nego riječi. Kad nam nedostaje vjere u nas same, trudimo se svim silama prikazati se u tužim očima vrijednima i tako postići ono što sami od sebe očekujemo – da vrijedimo. Tada je važno prisjetiti se da se takvi trenutci sumnje u sebe događaju svima te da smo jednako vrijedni kao i osoba do nas ili bilo koja druga. Nitko nema sve odgovore, već do njih dolazimo usput. Ako osjetite potrebu za pričanjem, stanite. Umjesto toga pozorno slušajte i promislite o zadatku koji je pred vama i kako vi možete pridonijeti. Koncentrirano planiranje vam daje najbolje šanse za uspjeh.
Svi mi ponekad osjetimo zavist je drugi imaju nešto što mi već dugo želimo i slično. No, izreći na glas koliko smo jako ljuti, jadni, zavidni i nesretni jer je naša prijateljica ostala trudna, a mi nikako da uspijemo ili jer je naš prijatelj dobio posao iz snova, nije najpametnije što u tom trenutku možemo učiniti. Zavist nas navodi da opsesivno promišljamo samo sebe i svoje želje, potrebe. Sljedeći put kad vas ugrabi zeleno čudovište zavisti, pokušajte maknuti fokus sa sebe na tu drugu osobu kojoj zavidite. Pitajte ju koji je prvi korak koji treba napraviti te možete li joj vi pomoći s nečime. To vam može pomoći da iz zavisti prijeđete u divljenje. A onda se pozabavite vlastitim sustavom uvjerenja. Recite si da ima dovoljno za sve i ako je ta osoba do toga mogla doći, možete i vi. Napravite korak od nedostatka prema mogućnosti i iskoristite zavist kao katalizator u postizanju vlastite želje i ostvarenju snova.
Nakon prekida veze dolazi do „ključanja“ raznih emocija u oba partnera, od ljutnje, povrijeđenosti, krivnje do nevjerice i osjećaja velikog gubitka. Kad smo izazvani od strane sugovornika, odgovori su nam automatski te dolaze bez promišljanja, svijesti o nam samima i mogućim utjecajima na budućnost. Umjesto da reagirate, pokušajte biti dobar slušatelj, shvatiti što vam druga osoba želi reći. Obratite pažnju na svoj i njen govor tijela te budite otvoreni i bez prijetećeg stava. Nemojte se svađati jer time nećete ništa postići, a druga će osoba zauzeti obrambeni stav. Neovisno o tome koliko ste jako isprovocirani, preuzmite odgovornost za nošenje sa svojim reakcijama i budite svjesni ograničenja u pokušajima da promijenite ponašanje druge osobe. Ne koristite uvrede i ne izvlačite stvari iz prošlosti. Svatko ima svoje emocije, potrebe i prošlost. Budite svjesni sebe, ali i druge osobe te onoga što želi. Pitajte se možete li joj i želite li joj to dati.
Želja za tračanjem se može oteti kontroli i prije nego što toga postanemo svjesni, pretražujemo internet u potrazi za skandalima i žutom štampom. Tračanje postoji od kada postoji i jezik te ima svojih prednosti. Ono je važan alat u socijalnom smislu za stvaranje odnosa, širenje novosti, kreiranje vlastite reputacije, održavanje pravde kad netko nekažnjeno radi nešto loše. No, postoji dobar i štetan trač. Širenje neistina o nekome je uvijek štetan trač jer može povrijediti osobu o kojoj pričamo, ali i naštetiti nama kad se otkrije da smo lagali. Čak i širenje točnih informacija može biti štetno ako njima možemo narušiti reputaciju osobe o kojoj širimo trač. Sljedeći put kad vam dođe želja da podijelite neki trač, promislite o šteti koju on može nanijeti. Pokušajte empatizirati s tom osobom, biste li vi bili povrijeđeni na njenom mjestu? Ako je odgovor da, nemojte širiti trač.
Čak i kad se ne doživljavamo kao tip osobe koji se voli miješati, vrlo lako kliznemo u situaciju davanja savjeta kad nas nitko ništa nije pitao, posebice kad se radi o bliskim osobama i obitelji. Od jednom svi postajemo stručnjaci za hranu ili djecu kad se na vidiku iznenada pojavi vjenčanje ili porod nekog nama bliskog. To se događa jer imamo nesvjesni poriv da kažemo nešto što je nama važno, u čemu mi vidimo potencijalni problem ili da jednostavno održavamo status quo neobaveznim razgovorom na zadanu temu. Ako primijetite da se vaši prijatelji ili članovi obitelji „bore“ s onime što im savjetujete, govorite i nudite, vrijeme je da stanete. Pokušajte se suzdržati od davanja savjeta kad vas nitko nije ništa pitao. Umjesto toga pružite podršku, ljubav, slušajte i postavljajte pitanja. Jedno od vrjednijih pitanja je kako se osjećaš zbog toga. Ljudima je često samo potrebno da netko pita pravo podržavajuće pitanje.
Foto: 6yka.com
Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.