Odlazak iz lošeg odnosa

Kad se nađemo u vrlo lošem i destruktivnom odnosu, bilo s partnerom ili nekom drugom osobom, često u tom odnosu ostajemo unatoč tome što nam šteti. Jedan od glavnih razloga je osjećaj krivnje. Stoga je važno reći da kad se nađemo u takvom odnosu, najbolje što možemo učiniti za sebe je prekinuti ga i otići.

Važno je naglasiti da se takva situacija može dogoditi svakome. Moguće je da imamo takvu klimu na poslu, s pomajkom ili očuhom, s partnerom i slično. Nije važno kako smo se našli u takvom toksičnom odnosu, važno je da skupimo snage i udaljimo se što je brže moguće.

Osjećaj krivnje

Ljudi koji se nalaze s druge strane takvog odnosa često nameću osjećaj krivnje. No, osjećaj krivnje imamo i mi kada napuštamo nekoga. Razmišljanje uglavnom ide u smjeru da možda još nije kasno i da se odnos može spasiti ili osobu promijeniti. U trenutku kada razmišljamo o odlasku, vrlo je vjerojatno da smo već poduzeli sve moguće korake i ustupke kako bi došlo do promjene. Također, osjećaj krivnje može potjecati iz našeg osjećaja manje vrijednosti i ideje da zaslužujemo takav odnos. Niti jedna osoba, kakva god bila, ne zaslužuje da ju se ponižava, obezvrjeđuje, zanemaruje pa tako ni mi. Važno je u takvom trenutku pobrinuti se za sebe, a osjećaj krivnje će polagano nestati čim nestane tog lošeg vanjskog utjecaja. Dakle, ako imamo osjećaj krivnje, to nije razlog da ostanemo u takvom odnosu, kako nam se na prvu može učiniti. To je još jedan razloga zbog kojeg upravo i trebamo otići. Ne možemo i ne trebamo nositi druge ljude na svojim leđima i preuzimati njihovu odgovornost, pogotovo ne kako bismo im pomogli jer time štetimo sebi, ali indirektno i njima.

Odlazak je teži način

Mogli bismo razmišljati da je odlazak lagan izlazak iz teške situacije te da bismo ipak trebali uložiti još truda kako bismo našli drugo rješenje. No, odlazak je u stvari najteži put. Uz osjećaj krivnje, žaljenja za uloženim vremenom i trudom, javlja nam se i gubitak vlastitog identiteta. Koliko god odnos u kojem smo bili bio loš, bio nam je poznat. Znali smo napamet scenarij svake uloge i znali smo kakvi mi trebamo biti u danim scenama. Jednom kad izađemo iz tog začaranog kruga, može nam se dogoditi da se počnemo pitati tko smo mi zapravo mimo tog odnosa. Ljudi se često identificiraju s drugima i naviknu na određena ponašanja, prihvate tuđe stavove. Mi smo vrlo prilagodljiva bića. Tako je moguće da jednom kad ostanemo „sami“, možemo napokon istražiti sebe. Što je to što mi volimo? Koji su naši stavovi, želje i potrebe? Za pronalazak vlastitog identiteta i izgradnju novog života mimo postojećeg odnosa, potrebna je određena snaga. No, osjećaj slobode i olakšanja je neprocjenjiv.

Kad odemo stvari krenu nizbrdo

Ljudi često o odlasku razmišljaju kad dosegnu dno. No, paradoks je da kada odu, postaje im još teže. Dno zapravo predstavlja neizvjesna i nepoznata budućnost u ovoj konkretnoj situaciji te nam se može činiti da smo donijeli krivu odluku. To je moment koji je važno izdržati jer nakon njega sve kreće uzbrdo i dolazi sunce. Zato je važno dobro razmisliti o odlasku i biti u potpunosti siguran u svoju odluku kako nas ništa ne bi pokolebalo da se vratimo. Bit će teže kad odemo i to će svakako proći. Da smo ostali bilo bi nam isto teško, a vjerojatnost da bi prošlo je vrlo mala. Znanje o tome što nas čeka jednom kad odemo daje nam snagu da izdržimo i odolijevamo svim nagovaranjima, obećanjima o promjeni i sličnim manipulacijama jer je i osobi koju smo napustili gore nego prije. Ponekad se dogodi da i toj drugoj osobi gubitak dobro dođe da se pokrene i promjeni, no za svoju promjenu je svatko sam odgovoran i treba ju sam učiniti.

Foto: Magazin.net