Neagresivna komunikacija

Kad smo pod utjecajem intenzivnih emocija poput osjećaja ugroženosti, ljutnje, bijesa, komunikacija nam nije efikasna. Prestajemo slušati sugovornika kako bismo ga razumjeli, već kako bismo ga napali, obranili sebe i slično.

Takva komunikacija često završi verbalnom agresijom i poslije nam bude žao. Ili nas drugi doživljavaju kao agresivne osobe koje ne mogu kontrolirati svoje ponašanje pod jakim emocijama. Kako bismo izbjegli takve neželjene scenarije, važno je naučiti slušati druge i komunicirati primjereno i kad smo ljuti, povrijeđeni, ustrašeni.

Aktivno i dobronamjerno slušanje

Postoji jako puno načina kako možemo ne čuti ono što nam drugi žele reći. Najbolji način da ih zaista čujemo je da slušamo aktivno i dobronamjerno. To znači da slušamo zainteresirani za ono što osoba govori bez prekidanja i donošenja sudova o tome što je rečeno. Prvi korak je da postanemo prisutni kad slušamo, da smo svjesni sebe i sugovornika, a ne da nam misli lutaju. To možemo postići tako što u trenutku u kojem jesmo obratimo pažnju na svoje misli i emocije. Tada smo u sada i ovdje. Drugi važan korak je da slušamo empatično. Potrebno je zauzeti poziciju u kojoj je osoba koja nam priča, ući u njene cipele. Naravno da je naše gledište drugačije i ne polazimo s iste početne točke te se ne moramo slagati s drugom osobom. No, potrebno je razumjeti, bez predrasuda i osuđivanja, emocije i viđenje druge osobe iako se s njom ne slažemo. Tada smo ju čuli i doživjeli onakvom kakva je i čuli njenu istinu. Na kraju, potrebno je ponoviti svojim riječima ono što smo čuli i razumjeli kako bismo provjerili jesmo li dobro čuli i dali osobi do znanja da ju zaista slušamo. Na taj način djelujemo na potencijalno nerazumijevanje u samom početku i izbjegavamo nastajanje i širenje konflikta.

Nenasilna komunikacija

Kako bismo komunicirali pod jakim emocijama bez korištenja verbalne agresije poput psovki, napadanja, optuživanja i slično, važno je da precizno i s poštovanjem prema sugovorniku izražavamo svoje emocije, potrebe i zahtjeve. Također, važno je da i sugovornika slušamo na isti način te mu dajemo ista prava koja dajemo i sebi. Sljedeći put kad primijetite da vam se javlja ljutnja i agresija u komunikaciji, zapitajte se sljedeće:

Što izaziva ovu „eksploziju“? – Cilj je razumjeti što potencira vašu agresivnost, koja frustracija leži u pozadini. Ljutnja je najčešće reakcija na izrečenu misao ili osudu nas samih ili nama dragih ljudi. Pokušajte otkriti što se događa u vama, koja potreba ili vrijednost nije zadovoljena? Treba li vam da vas slušaju, poštuju, iskažu zahvalnost, diskreciju, toleranciju …?

Ponašam li se prema sebi i prema drugima kako to zaslužuju? – Cilj je preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje. Priznati svoju odgovornost u problemu prvi je korak do rješenja. Odnosite li se prema sebi s poštovanjem? Slušate li i empatizirate s drugima kao što želite da oni to čine s vama? Iznosite li svoje želje i potrebe ili očekujete da ih drugi jednostavno znaju? Ponašate li se u skladu s vrijednostima za koje se zalažete? Kakvo je vaše samopoštovanje? Istražite zbog čega „gubite živce“ kako biste znali trebate li poraditi na svom samopoštovanju, naučiti reći ne, poštivati svoje granice ili jednostavno pustiti druge da budu tko jesu. 

Posvećujem li dovoljno vremena sebi i svojim potrebama? – Cilj je naučiti brinuti o svojim potrebama. Uzmite svaki dan 3 minute samo za sebe. Povežite se s osjećajima koji se javljaju kad su vam zadovoljene sve potrebe i pronađite koji su to odnosi i situacije koji vam to pružaju u vašem životu. Isto učinite i s emocijama koje vam nisu ugodne. Sa sviješću o sebi i svojim emocijama moći ćete lakše uočiti potencijalno „zapaljive“ situacije, naučiti slušati druge sa strpljenjem i empatijom te izražavati sebe kroz svoje snažne i svoje nježne strane.

Foto: Philman