Piše: mr. Zrinka Zarevski, klinički psiholog
Asertivnost je pojam o kojem sve češće možemo čitati u tekstovima popularne psihologije, a u području akademske psihologije poznat je puno ranije. Prema Langeu i Jakubowskom (1976.), asertivnost je zauzimanje za osobna prava putem izražavanja misli, osjećaja i stavova na direktan, iskren i adekvatan način, koji ne ugrožava prava druge osobe.
Asertivnost je, drugim riječima, stil komunikacije koji nam omogućuje da se zauzmemo za sebe, poboljšamo odnose s drugima, jasno kažemo „ne“ kad je potrebno - bez osjećaja krivnje i postavimo granice. S druge strane, asertivnost se odnosi i na otvoreno, iskreno i adekvatno izražavanje pažnje, nježnosti i zahvalnosti prema drugim ljudima, kao i primanje i davanje komplimenata.
Karakteristike neasertivnih osoba
Zaputit ćemo se nakratko suprotnim smjerom i pogledati koje su karakteristike neasertivnih osoba. Ljudi koji nemaju razvijenu vještinu asertivnog komuniciranja nejasni su ili pasivni u izražavanju svojih želja, teško ili uopće ne odbijaju tuđe zahtjeve koji im ne odgovaraju, smatraju svoje mišljenje manje vrijednim od tuđeg, sramežljivi su, osjećaju se frustrirano i nižeg su samopoštovanja. Izbjegavaju bilo kakve konflikte jer ih konfrontiranje s drugima uznemiruje pa na rasprave s drugima reagiraju povlačenjem, neodlučnošću i odustajanjem od svojih prava, potreba i želja.
Na taj način zanemaruju ili stavljaju u drugi plan vlastite potrebe u odnosu na one iz okoline, a kao posljedica takvog ponašanja često se javlja anksioznost, nezadovoljstvo ili osjećaj bespomoćnosti.
Neki od uzroka ovakvog ponašanja mogu biti strah da ne razočaraju ili ne razljute druge ljude, neadekvatan osjećaj odgovornosti za tuđe osjećaje - strah da ne povrijede druge ili strah od neprihvaćanja. No zapravo sami ne poštuju svoje potrebe i osjećaje te svojim ponašanjem dopuštaju drugima da naruše ili povrijede njihov osobni prostor, šaljući poruku „ja nisam važan/a, drugi su važni“.
Sjetite se da nitko ne može upravljati nama, našim emocijama i ponašanjem ako mu mi sami to ne dopustimo.
Agresivan stil
Na suprotnom kraju kontinuuma ljudskog ponašanja je agresivan stil. Zasigurno u svojoj okolini imate barem jednu osobu sklonu tom tipu komunikacije. Takve osobe izražavaju svoje potrebe, osjećaje i mišljenja na štetu druge osobe, nastoje dominirati drugima te su nerijetko verbalno i/ili fizički nasilne. Nameću svoja mišljenja, zahtijevaju, inzistiraju i nemaju pretjeranog interesa za tuđe osjećaje.
Iako postoje situacije u kojima je najbolje biti pasivan, kao i one koje zahtijevaju dozu agresije, u većini situacija najbolje je komunicirati asertivno. Pa koje su odlike takvog ponašanja?
Recimo što nam smeta
Za početak, važno je jasno izraziti što nam smeta. Ako nismo dovoljno jasni, vrlo su male šanse da se nečije ponašanje ili postupak koji nam smeta promijeni. Ponekad mislimo da se stvari podrazumijevaju, ali to nipošto nije tako. Za razliku od pasivnog pristupa - kojim osoba stavlja potrebe drugih ispred svojih, te agresivnog - kojim osoba stavlja svoje potrebe ispred tuđih, asertivno ponašanje omogućuje ravnotežu između dviju strana. Iznimno je važno prepoznati za koje ste ponašanje sami odgovorni i za njega preuzeti odgovornost. Ali, prepoznajte i ponašanje drugih za koje niste odgovorni i postavite jasnu granicu.
Objasnite drugoj strani zašto vam određeno ponašanje smeta, izrazite svoje osjećaje, mišljenje i posljedice nečijeg ponašanja. Ako druga strana to ne zna, neće moći korigirati svoje ponašanje prema vama. Pri tome treba pokazati razumijevanje i za drugu stranu, uvažiti razloge, ali i jasno izraziti svoje kako bi se postigao kompromis. U pregovaračkim terminima, to je tzv. win-win situacija.
„Ja-poruke“
Okolina će nas najbolje razumjeti ako se izražavamo putem „ja-poruka“. Na taj način jasno navodimo konkretno ponašanje koje nas na bilo koji način ugrožava, posljedice tog ponašanja i osjećaje potaknute tim ponašanjem. Npr. „Ja sam tužan/a (napet/a, ljutit/a) kad radiš to i to, jer ... (navedite razlog)“. Poželjno je i izraziti vlastitu potrebu ili prijedlog akcije kako bismo dodatno pridonijeli rješavanju situacije.
Da ne bi bilo zabune, ne propagiramo egocentrični pristup životu nego prepoznavanje vlastitih potreba i stavljanje granice ispred onog ponašanja iz okoline koje nam ne odgovara. Osoba asertivnog stila komunikacije ne stavlja ni sebe ni druge na prvo mjesto. I naravno, pri tome je kritična i prema sebi i prema drugima.
Djeca i asertivnost
Važno je i djecu učiti asertivnoj komunikaciji. Njihova asertivnost podrazumijeva isto što i ona odrasle osobe: sposobnost zauzimanja za vlastita prava, kao i jasno izražavanje vlastitih potreba i želja na prihvatljiv način. Usvajanje tih vještina utječe na razvoj samopoštovanja pa djeca u adolescenciji imaju bolju sliku o sebi i, što je danas posebno važno, efikasnije se suočavaju sa stresom.
Smatrate li da biste trebali poraditi na svojim vještinama asertivne komunikacije, važno je reći da se one mogu naučiti na danas dostupnim tzv. asertivnim treninzima. Mjesto je to za uvježbavanje socijalnih vještina i komunikacije, vještina izražavanja vlastitih potreba i želja te zauzimanja za vlastita prava. Naučite kako reagirati na neprihvatljive zahtjeve, kako prepoznati manipulacije ili pak delegirati odgovornost.
Stoga, napustite defanzivu, zauzmite se za sebe uz uvažavanje drugih i poboljšajte komunikaciju u emocionalnoj vezi, obitelji, s prijateljima ili u poslovnom okruženju.
Foto: FreeDigitalPhotos
Sviđa ti se?
Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.
