Monogamija i hormoni

Datum objave: 03.02.2014Datum zadnje izmjene: 03.02.2014

Znamo da hormoni upravljaju našim ponašanjem kroz pojavu raznih nagona, želja, automatskih reakcija i slično. No, istraživanja idu korak dalje i pokazuju da hormon oksitocin drži muškarce u određenoj distanci od drugih žena i na taj način podržava monogamiju.

Zaljubljenost i privrženost

Prisjetite se onih leptirića u trbuhu kad ste zaljubljeni. Čežnje i konstantnog razmišljanja o partneru, nemogućnosti koncentracije na neke poslove koje trebate obaviti i slično. U tim smo situacijama pod utjecajem brojnih hormona, između ostalog i oksitocina. To je takozvani hormon ljubavi jer pojačava romantičnu vezu među partnerima te njihovu međusobnu privlačnost. Dakle, ne utječu samo naše misli i preferencije na odabir partnera i ostanak te ulaganje u vezu. Određenu ulogu igra i oksitocin koji odašilje određene poruke u naš mozak i time pojačava našu zaljubljenost. Sličan se proces događa i u razvoju privrženosti između majke i djeteta. Oksitocin također utječe na tu vezu stvarajući osjećaj privrženosti i majci i djetetu te tako omogućava preživljavanje djeteta, ali i optimalan rast i razvoj.

Jesmo li prirodno monogamni?

Nakon početne zaljubljenosti, često dolazi do određenih prepreka u odnosu, nesuglasica i slično. Na neki način kroz određeno vrijeme početni zanos slabi i nestaje. Često možemo pronaći objašnjenje da ljubav iz strastvene prelazi u suradničku, partnersku ljubav. No, biologija našeg organizma i dalje koristi hormon oksitocin za održavanje romantične veze što ide u prilog teoriji da su ljudi monogamna bića. Novija istraživanja pokazuju da su muškarci u monogamnim vezama nakon što im je povišena razina oksitocina u organizmu putem udisanja, prilazili privlačnim ženama na značajno veću udaljenost nego samci kod kojih je također umjetno povećana razina oksitocina. Dakle, muškarci koji su u vezi, kad su pod utjecajem oksitocina, drže veći razmak od potencijalno privlačnih žena. Ulaženjem u nečiji intimni prostor, bliže od 2 metra udaljenosti od osobe, dajemo joj do znanja svojom neverbalnom komunikacijom da nam se sviđa te da priželjkujemo određenu vrstu intimnosti s tom osobom. Oksitocin djeluje na način da muškarci koji su u vezi uopće ne prilaze blizu ženama. Kada se radilo o prilaženju drugim muškarcima u nekoj komunikaciji, nije bilo razlika između muških osoba koje su u vezi i koje su samci. Svi su prilazili na u prosjeku istu udaljenost osobi s kojom su komunicirali. Navedeni efekt se primjećuje i kad se radi o fotografiji privlačne žene. Muškarci koji su u vezi su se značajno sporije približavali navedenoj fotografiji u odnosu na samce. Možemo reći da izlučivanje oksitocina kod muškaraca koji su u vezi djeluje u smjeru očuvanja te veze, očuvanja monogamije.

Savjet naravno nije umjetno povećavati razinu hormona oksitocina u organizmu muškarca kako bi se žena osigurala da će joj biti vjeran. No, možemo opaziti da kad je u odnosu prisutna privrženost, romansa, privlačnost i hormon oksitocin se prirodno otpušta, on također djeluje i na očuvanje takvog odnosa držeći muškarce podalje od drugih žena te oni na taj način niti pokazuju, niti imaju interes za bilo kojom drugom osobom, osim svoje partnerice.

 

Izvor: Journal of Neuroscience

Sviđa ti se?

Klikni Like ukoliko ti se sviđa ovaj članak.

Pretraži INSIDEOUT

Pretraži

InsideOUT Klub

Prijavite se i uživajte u brojnim pogodnostima!

Prijavi me